Aleksandar Hajduković Blog

Kada sam raspoložen ponešto i zapišem

best photos
photo.kvadrati.com

Sunday, June 13, 2010

Lovrečica između Umaga i Poreča i Grožnjan u povratku

Prednost nešto ranijeg odlaska na more je to da je autoput potpuno prazan do samog cilja. Većinom su vikendaši otišli u petak posle posla, a neki u subotu ujutro. Za nešto jače od sata bili smo na granici Hrvatske i Slovenije. Hteli smo nešto blizu, da nema previše ljudi i pošto smo sa žaljenjem konstatovali da smo zaboravili gumene zepe za bezbrižan ulazak u more (i preko ježeva) izabrali smo Lovrečicu. Dočekao nas je intenzivan miris borova, lovora i ostalog mediteranskog bilja. Apartmani su potpuno sakriveni u gustoj borovoj šumi i miriše neverovatno lepo, a nad glavom kriči jato galebova. More je super toplo, mislim da ima celih 25°C, smejao sam se knjizi koju sam čitao i kako se u njoj primenjuje pravilo “piši kao što govoriš”, pogotovo na fraze: “D nekst step” = “The next step”, zatim “Vilidž lerning plejs” = “Village learning place” i druge :-)
U povratku smo se odlučili da ne idemo na Dragonju zbog gužve već smo otišli na Buje i Buzet, a hteli smo i da prođemo kroz Grožnjan i da slikamo Motovun. Iz Grožnjana smo se spustili dugačkim makadamskim putem na put prema Motovunu. Bilo je lepo, more opušta.

Samo par slika sam napravio…

Plaža, premoćno je bilo Sunce za lepše boje
Plaža, premoćno je bilo Sunce za lepše boje
Grožnjan dekoracija
Grožnjan dekoracija
Crkva u Grožnjanu
Crkva u Grožnjanu
Motovun
Motovun
posted by admin at 23:03  

Saturday, February 9, 2008

Ukidamo zimu, zovemo proleće!

Slovenija ima odličan geografski položaj koji vam omogućava da na sat vremena vožnje u pravcu juga zaboravite da je trenutno zima i pomislite da je proleće.

Super sunčan dan i naravno more…

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

Piran Portorož, Strunjan

posted by admin at 23:26  

Saturday, September 1, 2007

Opatija – put po nagradno putovanje (preko Rupe)

Juče sam bio u Opatiji, tačnije to je bio cilj jednodnevnog izleta koji je bio organizovan od strane jedne firme odavde. Ne sećam se šta sam tačno poslao i kada, ali dobio sam na nekoj nagradnoj igri jednodnevni izlet u Opatiju za 1 osobu i nagradno putovanje od 7 dana u nekoj evropskoj prestonici za 1 osobu (nisu rekli koja prestonica). Jednodnevni izlet je bio organizovan na radni dan (petak), a posle dobijene nagrade su me obavestili da nije 7 dana već 6 dana… Uglavnom, krenulo se u 7 ujutro ka granici Slovenije i Hrvatske u mesto koje se zove Rupa. Ime je nagoveštavalo ono što će uslediti. Smestili su nas u restoran koji se zove Evro Gril i tamo je neki tip iz marketinga sa isforsiranim zadovoljstvom, oduševljenjem i smehom govorio o proizvodima marke Singer, BergHoff itd… Uglavnom neki noževi, Singer pegle na presu, ala Zepter posude, specijalni dušeci za spavanje koji čuvaju kičmu i teraju grinje, specijalni prekrivači od kašmira i slično… Cene ogromne, ali kao “samo danas i samo ovde” možete sve to da kupite za upola cene… I na kraju su skoro svi kupili te čudovite proizvode i svi su “dobili na poklon” 20-delni set posuđa BergHoff koje “inače košta” neverovatnih 1600 EUR, ali samo danas oni to prodaju za 1017 EUR (ako neko kojim slučajem želi samo to da kupi, a neće da ga uzme na poklon). Ja naravno ništa nisam kupio, jer sam radio sličan posao jako, jako davno na Novosadskom sajmu kada sam prodavao “čudovite” Solingen noževe koji režu i eksere – ta scena sečenja mi je bila vrhunac demonstracije i ako je i neki kupac sumnjao da lažem tada je vadio pare i kupovao. Ono što nije znao je da sam ja i po deset tih noževa dnevno bacao jer su se uništavali naravno. Sve je to počeo neki Austrijanac sa prevarantskom facom. Čim neki čovek govori više od 4 jezika postoji 80% verovatnoće da je prevarant, a ako potiče iz germanskog područja i zna i jedan od jezika sa Balkana onda je 100% prevarant. Taj Austrijanac je to sve počeo još mnogo vremena pre Top Shop-a i ostalih TV varijanti koje su došle posle. I ja sam isto kupio te noževe (po privilegovanoj ceni jer sam ih direktno prodavao), a i gomila drugih ljudi koji su se sigurno posle osećali prevarenim. Imao sam ubedljivo najveći promet od svih jer ko neće verovati čoveku koji nosi naočare. Da se odmah izvučem i ogradim sada, ja sam samo radio posao onako kako su me naučili i kako sam morao to da demonstriram. To što ljudi u svašta veruju nije moj problem, a i njegov biznis nije ocenjen kao nelegalan već kao striktno legalan – platio je zakup štandova i osoblju sajma je to bilo dovoljno.

E, ovaj tip na prezentaciji je isto nosio naočare, bio je i sav šatiran sa nekim plavim pramenovima i u odelcetu… Inače svi smo učestvovali i u borbi za glavnu nagradu – novog Passata, ali nije bilo šanse da se dobije jer krene da vrti od zadnjeg broja kao loto i treba pogoditi šestocifrenu kombinaciju… Potom je pitao ko je među prisutnima venčan i svima koji su digli prste je podelio “ekstra kvalitetne” Crown švajcarske satove “sa znanim SEIKO mehanizmom” (Japan, ali nema veze). Ja nisam dobio (ne bih ni uzeo) jer nisam poveo bračnog partnera (Mira je morala da radi, a i da je bila slobodna ne bi išla na to). Onda nas je obavestio da smo svi dobili putovanje u Pariz. Malo sam pogledao i ako bih hteo da idem sam moram da doplatim 35 EUR za jednokrevetnu sobu, tako da ciljaju da povedeš i partnera što je naravno normalno kad se ide u Pariz. Još ćemo da vidimo i da saberemo sve, jer ima gomila nekih doplata (sama prijava košta) i slično. Poučen iskustvom prvo ću da saznam u koji tačno hotel idemo, pa ću da ga potražim da vidim da li je to u Parizu stvarno ili na obali Normandije i onda ćemo da se odlučimo. Svakako nećemo prihvatiti da idemo po organizovanom programu, jer nema ništa gore od toga kada kao robot ideš za nekim čovekom iz turističke agencije, a on ima koplje za zastavicom i zvoncem od krave koje zvekeće non-stop i uliva radost onim nesretnim turistima koji su se eto odjednom izgubili 5 metara od centra grupe. Ti su u konstantnom stresu i kad su na godišnjem.

Ja sam nekako dočekao da se ceo program završi i da krenemo u Opatiju, jer je nikad nisam video. Kad smo stigli dali su nam voljno, da ne poveruješ i rekli kad je polazak. Tu je nastupilo uživanje i fotografisanje. Prelepa je, sa neverovatno dugačkim šetalištom, sa veoma lepim parkovima u kojima je sve neverovatno intenzivno mirisalo jer je padala kiša ceo dan do našeg dolaska. Verovatno se može doći šetalištem i do Rijeke, nisam imao vremena da probam. Slede slike…

Title: Opatija



posted by admin at 09:10  

Tuesday, August 28, 2007

Novi Vinodolski

Pozvali nas kumovi iz Subotice da dodjemo u njihovu kuću u Novom Vinodolskom tako da smo sa nestrpljenjem čekali petak. U četvrtak je Mira kupila par poklona (izabrali smo nekoliko, nama najboljih, slovenačkih proizvoda od vina, sira do pršuta). Ja sam radio do uveče kako bi završio sve što sam planirao. Uzeli smo petak slobodno i rano ujutro krenuli autoputem do Postojne, a onda regionalnom cestom prema Ilirskoj Bistrici i Rijeci i potom laganeze jadranskom magistralom do Crikvenice i Novog Vinodolskog. Trebalo nam je nešto malo više od 2 sata normalnom vožnjom. Dočekali su nas Vanja i Ana i pobacali smo stvari i odmah se uputili na plažu. Voda je super čista, milina za kupanje, plaža kamenita. Kako sam žurio u raspakivanju, nisam poneo taj dan ni suncobran, ni sunčane naočare, a ni vodu. Iako sam se namazao izgoreo sam propisno taj prvi dan, pa sam morao da se čuvam naredna dva dana. Goranu sam rekao da neću nositi laptop, ali eto slagao sam i super mi je došao da mi brže prođe vreme od 12 do 17 časova kada je jako sunce. Osim toga imao sam gužvu da završim jednu Internet stranicu, jer je rok isticao u dolazeću sredu. Super mi je išlo u hladovini i od nekih 10 popisanih stvari na kraju mi je ostala samo jedna za poneti kući.

Razbijali smo se od klope, Mira je pravila neke dobre špagete sa umakom od bazilike i paradajza, jedno veče ribu, no meni je posebnu radost doneo namazni sir ABC mlekare Belje iz Belog Manastira. Evocira uspomene na “Al’ se nekah dobro jelo baš”. Nema ga za kupiti ovde u Sloveniji, pa smo na vreme kupili za poneti u Ljubljanu i evo dva dana su prošla od kako smo se vratili sa odmora, a ostale su još samo dve kutijice. Inače kupili smo i buteljku odličnog korčulanskog zlatnog Pošipa iz područja Čare – zapamtio sam ga dok je o njemu u ekstazi govorio jedan gurman. Ako bi gledali samo cenu definitivno je najbolje vino. Nisam ga nikad probao i za sada je još neotvoren i čeka na pogodnu priliku (nećemo je dugo čekati).

Inače Ana nam je služila redovno sladoled, a naravno i slatko primorsko grožđe je bilo nezaobilazno voće. Spremila nam je i peksimete – hercegovački uštipci…

Do kuće ima da se pešači od plaže uzbrdo po popriličnom nagibu pa se stekne iluzija da se ne može ugojiti bez obzira na količinu unešene hrane. Varka naravno, kao i većina drugih stvari.

Sa trospratne kuće se pruža super pogled na ceo zaliv i na ostvro Krk koje je odmah “prekoputa”. Pored samog grada je i jedno malo kružno ostrvo pod imenom San Marino na kome je jedan samostan, a po površini je uveliko manje od istoimenovane mini države.

U nedelju na dan odlaska su nam Vanjin rođak Zlatan i njegova porodica pripremili pravu gozbu. Roštilj na sve načine, pre toga domaća supa, raznih salata i pića od kojih je najbolje bilo njihovo domaće crno vino. Ja sam samo liznuo jer sam morao da vozim, jer je u Hrvatskoj dozvoljeno 0% alkohola u krvi što znači da verovatno i dugotrajno mirisanje alkohola može da utiče da se čovek odlepi od nule. Stvarno je fantastično vino. Posle došle još i krempite i tako smo se punih stomaka spustili do plaže na zadnje kupanje pred polazak. Voda je bila super, temperatura idealna, slanija je značajnije od slovenačkog dela Jadrana.

Krenuli smo put Ljubljane oko 20:30 i najpre smo pogrešili smer i krenuli preko Velebita, no srećom brzo smo shvatili i vratili se do mora. Onda smo nad Rijekom promašili traku (postoje tri, trebali smo u srednju, a otišli smo u desnu) i lutali smo Rijekom. Pomogao nam je jedan domaćin i vratili smo se na put. I sa tim gubljenjem stigli smo za 2,5 sata oko 23:00, mada sam pogrešno javio Vanji da nam je trebalo 3,5. Vanja i Ana su sutradan krenuli do Aninih u Hercegovinu. Nisam znao da je od Novog Vinodolskog do Dubrovnika čitavih 600km. I evo me nazad na poslu, no samo do petka kada idemo u Opatiju, jer sam dobio nagradnu igru – izlet za četvoro sa ručkom i obilazak Opatije. Inače sam dobio još jednu nagradu koja se zove “Boravak u evropskoj prestonici u trajanju od 6 dana – polupansion”. Nisu rekli koji je to grad, nadam se da nije Bukurešt ili Sofija. Videćemo.

Slede slike:

posted by admin at 09:08  

Sunday, July 22, 2007

Prži Sunce rekordno, more zove naravno :-)

Upeklo Sunce, prži preko cele nedelje. Vratili smo se iz Novog Sada i Sombora i taman smo izbegli talas tropskih vrućina. Ništa zato, sačekale su nas vrućine kod kuće, duduše ipak manje nego u Vojvodini gde je čujem oko 42°C (kod nas oko 35°C). To je sada jako aktuelno kada kreneš da pričaš o tim velikim vrućinama i o vremenu kao i tome da si čuo na vestima da je već dosta ljudi umrlo od malaksalosti i dehidracije. A ja, kao gušter, obožavam kad upekne. Nesrećna strana svega toga je da mi pigment ne prati želju za spavanjem pod suncem, pa kada krenemo na plažu nosim kao češki turista pod miškom suncobran, u desnoj ruci rashladnu torbu, na leđima ruksag, a u levoj ruci je kesa sa patikama za ulazak u vodu kako se ne bi naboli na ježa. Na glavi je kačket, a u rancu dodatno stativ za fotoaparat i fotoaparat. Mira mi povremeno papirnom maramicom briše znoj sa čela kad već nemam kosu da ga zadržava. Dakle, fale mi samo bele čarape i preko njih sandale.

Naravno, i ovog puta smo ostavili kola na dva dana hoda od plaže usled moje paranoje da ćemo teško naći parking mesto, pa uzmi prvo koje vidiš. No, taj deo je stvarno lep za prohodati jer ima jedna pravim čudom otkrivena staza kroz šumu, koja vodi do plaže. Mir i tišina, hlad i onaj zvuk cvrčaka. Put vodi duž ivice visokog klifa sa kog se pruža super pogled na ceo zaliv i evo 2 slike pri povratku:
Strunjanski zaliv

Strunjanski zaliv

Posle se izbija na asfaltni put kojim se silazi do mora i onda kroz dečije odmaralište do plaže. Šibamo levo na stene, gde nema puno ljudi, postavljam opremu, nameštam neki krevet od stena prostim preraspoređivanjem kako bi se što manje nažuljali kada postavimo peškire. Sledi ritual mazanja maksimalnim faktorom i dugotrajnim utrljavanjem u dlačurinama obrasle noge i ruke. Mira nema tih problema.
Sunčanje

U pauzama između kupanja čitam opuštajuće štivo za plažu “Kako jednostavno implementirati sistem za online plaćanje u Internet trgovini koju smo uradili”, dok Mira čita “Da Vinci Code”. Kako vreme odmiče tako je i sve manje ljudi, ali mene zanima da li smo pravo mesto izabrali kako bi uhvatili zalazak Sunca. Mesto je bilo pravo jer je Sunce zalazilo skoro ispred nas i evo konačno i tih slika…
Zalazak sunca

Zalazak sunca

Zalazak sunca

Zalazak sunca

posted by admin at 09:01  
Get Adobe Flash playerPlugin by wpburn.com wordpress themes

Powered by WordPress

Pocetnastrana.com