Prvi put na Cresu i dobili smo više nego što smo očekivali. Lepa priroda, veliko ostrvo, veoma zeleno sa izraženim mirisom borovine. Italijana je bilo najviše (feragosto), a potom Slovenaca i Austrijanaca. Auto je skoro neophodan jer je ostrvo dugačko (ako se ne varam) skoro 70km (da li sa Lošinjem ili bez njega – nisam siguran). Za bicikl nije prijatno jer su ceste uske, čamac ili nešto više je svakako dobrodošlo jer se može lako doći do prelepih plaža gde nema turista, puteva nema jako mnogo koji vode do skrivenih plaža – na par lepih se može peške doći uz odgovarajuću opremu.
Hrana je super (restoran Riva u mestu Cres sprema odličnu belu ribu), a plaža Lubenice nam je najlepša od svih na kojima smo bili na ostrvu. Ima oko 45 minuta hoda od starog kamenog mesta Lubenice i toliko nazad pa smo imali i određenu vrstu aktivnog odmora, s obzirom da smo četiri puta išli na tu plažu peške. No, poneli smo patike za planinarenje (kao što i priliči iskusnim žiteljima sa sunčane strane Alpa) i lako smo savladali kamene staze.
Sa trajektom nismo imali problema, uhvatili smo ga ujutro oko 6h u Brestovi, a u povratku oko 10:30, no oni koji su došli oko 12h su se nešto načekali. U povratku smo obišli Rovinj (ja sam bio prvi put), okupali se na gradskoj plaži levo od marine (shvatili da je bicikl skoro neophodan za smeštaj na boljoj poziciji plaže – što dalje to manje ljudi), prespavali i dočekali kraj leta uz vatromet i Paul Young-a (odnosno koncert je otkazan zbog jakog pljuska). Lutali smo ulicama Rovinja tražeći naš smeštaj za jednu noć uz dobijenu mapu i u mokrim sandalama i po hladnom vremenu uzrokovanim burom i kišom, no opet je planinarsko iskustvo pomoglo i puli nas je grejao (nigde bez njih)
Slede slike…









