Aleksandar Hajduković Blog

Kada sam raspoložen ponešto i zapišem

Optimizovano za gledanje preko iPhone-a i Android-a

Sunday, April 26, 2009

Okučani i osamdesete

YouTube-u, šta bi mi bez tebe?

Fino smo ručali, baš kao u dobra stara vremena, ručak iz rerne – krmenadle, krompir, zelena salata. Bogami, nedostajalo mi je baš to dok smo živeli u iznajmljenom stanju bez rerne. Mira pravi kolače – štrudlu od višanja – pravi šlag na tortu.

Pre toga smo bili u šetnji u Tivoliju i bili smo zadovoljni “lepom soseskom” (okolinom) i kada smo se vratili odgledali smo slučajno deo emisije nedeljom “Nedeljom u dva” na HTV-u – ekstra pametan čovek iz Mirine struke – psihijatar. Stvarno je gospodin doktor Norman Sartorius čovek svetskog kalibra. Neverovanta smirenost, pamet i harizma u čoveku koji ima punih 75 godina – voleo bih kada bi doživeo njegovu svežinu u tim godinama, a naravno prvo doživeti te godine. Ima verovatno na sve to i uticaj boravka u Ženevi.

I tako sam posle ručka slučajno otišao na YouTube i kliknem nekako na staru muziku 80-tih i pogodi me pesma Novih Fosila – Čuješ li me, jel ti drago i odlučim da svoje misli napišem i na blogu.

Neverovatno mi je kako par početnih tonova neke pesme odjednom presele stanje svesti čoveka u prošlost i kako sam skoro fizički osetio situaciju gde sestra i ja spavamo na zadnjem sedištu Zastave 101 dok ćale vozi prema početku auto-puta u Hrvatskoj (kod Okučana u to vreme) dok putujemo prema Plitvičkim jezerima – rodnom mestu oca i dok svira u autu baš ova pesma. I kada se samo setim onog nepreglednog drvoreda slavonskih hrastova koji su se prostirali možda celih 100km sa obe strane ceste i čije su se krošnje ocrtavale ne šoferšajbni dok se vozimo oko 100km/h. Tada mi se to putovanje od 540km, koliko mislim da ima od Novog Sada do Plitvičkih jezera, činilo kao neverovatan poduhvat koji je zahtevao obsežne pripreme, a sada kada je non-stop autoput od Ljubljane do Novog Sada imamo približno isto, ali izgubilo je nekako tu draž – verovatno ti se kao detetu sve stvari čine veće, a razdaljine duže.

Stvarno su bila to lepa vremena detinjstva i uspomena od 1980-te do 1989-te i onda je nastupila rupa od 14 godina od 1990-te do 2004-te i potom od 2004-te polagana duhovna i materijalna revitalizacija u Sloveniji i povratak nečemu što je nalik tom lepom životu.

Eto tako, podelih trenutno duševno stanje sa online zajednicom, a sada ću malo da raduckam jer to volim.

Podeli sa prijateljima ovaj članak:
  • Twitter
  • Facebook
  • MySpace
  • LinkedIn
  • Digg
  • del.icio.us
  • Live
  • Google Bookmarks
  • Posterous
  • RSS
  • Add to favorites
posted by admin at 17:42  

No Comments »

No comments yet.

RSS feed for comments on this post. TrackBack URI

Leave a comment

Get Adobe Flash playerPlugin by wpburn.com wordpress themes

Powered by WordPress

Pocetnastrana.com